[ Generalna ] 15 April, 2013 21:49

Jedna od mojih prababa, jer logicno imao sam ih 4, je bila najmladje dete i ujedno jedina kci u svojoj porodici.Rodjena je kao posmrce 1916-e godine, sto znaci posle smrti tacnije pogibije svog oca pri povlacenju srpske vojske preko Albanije. Medjutim sada necu govoriti ni o njoj , ni o njenom ocu, vec o njenoj majki, zeni vrednoj svake hvale, takve se danas ne radjau.Kada je ostala udovica sa petoro dece, zivela je u zadruznom domacinstvu sa tri devera i njihovim porodicama. Ne samo da se izborila za svoj deo zemlje, jer su tada pljacke udovica bile svakodnevnica, nego je i svim sinovima otvorila u gradu gućane, a najstarijem kafanu. Naravno njena kci ljubimica je zavrsila fakultet, matematiku, diplomirala je kod cuvenog profesora Karamate, udala se za mog pradedu ...

E kod najstarijeg brata moje prababe u kafani je izmedju dva rata konobarisao neki Stanoje, sirotan bez igde ikoga i icega, ali sa slobodom mišljenja, jos pre rata se muvao sa socijalistima, pa na kraju komunistima. Kada je odlazio na selo brat moje prababe je i njega cesto vodio kod svoje majke. Sto bi reko nas narod : ko o cemu baba o ustipcima, tako i Stanoje stalno o jednakosti i raju koji ce doneti komunizam, naravno nit ga je ko slusao a jos manje uzimao za ozbiljno. Medjutim moja cukunbaba po materinskoj slabosti ga je slusala u njegovim monolozima, a on joj je govorio: Eto ti tetka Polka, celog veka radis i mucis se, a i sad u starosti opet radis puna stala stoke, a ti sama. Ali kad moji dodju na vlast ti ima samo da sedis, prekrstis nogu preko nogi i pustis radio.

Dodje 41-a, pa i 45-a, i dodjose Stanojevi na vlast, a on jadan propao negde u ratu ni grob mu se ne zna, al cula baba Polka da je stradao. Naravno on Bogu hvala ne doceka da njegovi doju na vlast, al polka doceka. Sada necu podrobno iznositi hronoloski red kojim su je "oslobodioci" pljackali, i sve joj oduzimali, nego cu vam ispricati sledecu skoro anegdotu. Poslednje od stoke sto joj je ostalo bila je krava sa muskim teletom. Kada je na pocetku avlije ugledala drugove da idu ka kuci, ona istrča i odveza tele i na mala vrata za izbacivanje djubreta ga izagna iz stale u potok, ali stigose i drzgovi u stalu i uzese zadnju kravu. Dok je stajala ojadjena pred stalom i gledala kako joj odvode kravu Polka po navici brisuci ruke o crnu, slingovanu po krajevima, kecelju od atlasa rece: E mojveseli Stanoje, lepo ti rece kad tvoji dodju na vlast nista necu da imam da radim, jos da mi je samo taj tvoj radion, pa da prekrstim noge. Veseli- taj epitet se nekada u Sumadiji pripisivao uz imena pokojnik. Radijon- radio aparat, prilagodjen termin potrebama moje cukunbabe. 

[ Generalna ] 15 April, 2013 09:12
 Ovo gradacija je izum beogradskih gospodja iz prve polovine XX veka, naravno nastala usled realnih životnih okolnosti za vreme i neposredno posle II svetskog rata. Idemo mi tako ulicom, mi se odnosi na mene i moju baku, tačnije ona ide i vuče mene dok ližem sladoled,  i dok prolazimo našom ulicom samo čuješ kako cedi kroz zube za novo pridošle studentkinje, raspuštenicu Maru kasirku, treću po redu ženu advokata Mikića, i ostalu žensku čeljad, gore pomenute brojke. Te brojke su u stvari godine XX veka : 1942, 1944, 1946. One opisuju tačno stanje u kome su se nalazile “družbenice” vojnika trećeg rajha u pomenutim godinama. Tako bi -ko fašistička kurva 1942- odgovaralo ponašanju razuzdanih studentkinja iz provincije koje divljaju po Beogradu sa duplo starijim muskarcima, današnjim rečnikom sponzoruše, ukratko obasute svim materijalnim ugodnostima, digle nos do neba nikog ne vide, jer misle da će tako večno. 1944-e godine već dolazi polako do prizemljivanja, e to je treća žena advokta Mikića, i ona je do skoro bila ona iz 42-e, al sad se priča da i on ima neku studentkinju iz Birčaninove, te se gospodja polako otrežnjuje i shvata da je i ona jedna u nizu. To njeno otrežnjenje se manifestuje na sledeći način, počinje da se javlja komšiluku, pa i nama iako je mene to tada smaralo jer sam morao na kratko da prestanem da ližem sladoled ili usisavam kokice. Tako fašistička kurva 44-e već polako sakuplja rezerve u prijeteljima, ali i kradom od dilbera koji polako odmiče, i novac i druga materjalna dobra, jer ko zna šta će biti sutra. I tako evo nas u Pekabeti na uglu ulice, a tu za kasom Mara, polućelava baba ofarbana Kanom, sa iscrtanim obrvama, nafraćkana, sve u svemu : Srećna Nova 1946! E to ti je slika fašističke kurve iz 46-e, ofucana, odrpana, odbačena, na dnu društvene lestvice, naravno ostavljena sama jedva krpi kraj s krajem. Bila Mara lepa nekad kad je kao devojka došla u kuću kod Dr Lazića da begendisuje, pa rasturi taj brak, al posle Mare dodje u kuću kod nje da služi Anica, pa ona posta Gospodja Lazić, srećom Mara prigrabi na svoje ime od Lazića vikendicu u Grockoj, i eto ti danas naša polućelava Mara za kasom, a posle druge smene alkoholiše se sa lokalnim alkosima kod česme preko puta Bajlonka.