Stan je extra, a I zvucna izolacija u njemu, tek sam se probudio oko 9 I skapirao da mi je vec pocelo predavanje, I skocio sam sav obuzet nekom zurbom, I samo mi je sinulo u glavu, pa ti napustas faks briga te za predavanje, iskuliraj. Vratio se u krevet I uzeo tablet, zaglupljivao se na netu I dok nisam osetio glad, I onda krenuo da izalazim iz sobe, pored samrtne tisane na vratima mi je bio zalepljen papiric sa porukom: Dorucak kod Ukija. Kako u stanu nije bilo nikoga, a brava se auomatski zakljucava, navukao sam na sebe svu garderobu uzeo tablet cija je baterija bila na izdisaju, I krenuo liftom u prizemlje. Zvonio sam kod Ukija, Mina ili Nina, ali ipak mislim da je bila Mina mi je otvorila vrata I rekle da ulazim uvek slobodno bez kuckanja ili zvonceta. Usao sam u njegovu kuhinju koja je ujedno I trpezarija I video ukjucujuci I sebe svu Dusanovu decu na okupu. Videvsi Ukija sa keceljom kako poput visprene domacice vija po kuhinji I oko stola, skapirao sam da on u stvari vodi racuna o svima poput neke guvernante, I tek tad mi je palo napamet da ga uopste pitam cime se bavi, sta je zavrsio itd, ali sada bi to bilo definitivno neumesno, mozda je covek zavrsio molekularnu biologiju, a sada definitivno pa tacnije receno radi kao kucepazitlj-ka.

Ostao sam na tom dorucku, kao da kuci nema sta da jedem, bilo je pa isuvise fino, svi su se nesto kao ustrucavali, rekao sam da moram da idem, I Uki mi je dao 1000 din. rekavsi da ih je Dusan ostavio meni za taksi jer je jos u pola osam otisao na neki sastanak, I trazio je moj broj da mozemo da se cujemo, naravno prvo sam je uzeo njegov pa ga cimnuo, jer mi se kao cini da je tako za mene lakse kad je u pitanju razmena brojeva, rekao sam svima cao I otisao.

 Hiljadarku sam odmah gurnuo u dzep kraj telefona, kako da necu da finansiram taksiste, seo na trolu i krenuo ka faksu, jos dok sam izlazio iz stana dao sam sebi zadatak da moram da danas odlucim koji faks cu da upisem. E to je jako tesko jer me po prirodi zanima svasta, a cime bi se bavio ozbiljno? Odgovor je : nicim, a pogotovo ne sociologijom. Trolom sam stigao do studentskog trga, jer negde sam morao da ubijem vreme , ipak nisam hteo da Petru upadam u stan I dag a prekidam usred posla. Kada sam promislio o svemu sto se nudi u te dve bratske zgrade koje se oslanjaju jedna na drugu samo sam mahnuo ruko I rekoa NEEE, pogledao sam na telefon I video da mogu da stignem na drugo predavanje I resio da ipak odem, ipak ja kao propali sociolog u pokusaju, bar zbog svoje socijalizacije logicno pre treba da budem sa drugim ljudima makar I na predavanju, umesto das am tumaram gradom.

Mogu sa radoscu da kazem da mi je na svim kasnijim predavanjima na kojima sam bio bilo extra jer mi je dominantna misao bila, ja vise nisam deo ove price I idem punih dzepova srece, a vi ostajete ovde, da se bavite modifikovanim primenjenim marksizmom.

Medicina u startu otpada,em je tezak , em se covek nagleda svakakve muke, a ja ipak volim da malo idealizujem stvarnost.  Veterina tek ni ne ulazi u izbor, em me ne zanima, veliki sam pobornik Kreacionizma naspram Darvinovog evolucionizma, a najvise od svega ne bi ni mogao da zamislim da se srecem sa Anamo na faksu, ne svakodnevni blam tog obima mi ne trebaju definitivno. Ekonomija me odmah asocira na Dusana, a to na taj nesretno mmf, los sam Srbin I nikakav patriota, ali da se potkrada nasa vec opljackana zemlja, e to ne mogu da opravdam nikako, a I da me zamina gomila brojki upisao bih matematiku, I tako bar malo razvio svoju inteligenciju, zaglupljivanje na ekonomije takodje otpada … I evo kraj predavanja. Cimnem dekija on zavrsio sve za danas na faksu, iako ja imam jos jedno predavanje, dogovorim se sa njim da malo izblejimo po gradu.

Deki rece da bi trebao da svrati do Muzeja primenjene umetnosti da pogleda izlozbu “Kutija, Kutijica”, kako volim primenjenu umetnost, a ime mi  se svidelo odmah sam mu predlozio da idemo pravac tamo, pa cemo posle videti za dalje, I otisli smo. Prvo smo po obicaju iskukali da udjemo z adz, I onda se odusevili ogromnim brojem atik rucno izradjenih kutija za svakojake namene od najrazlicitijih svakodnevnih I plemenitih materijala, I u najrazlicitijim ehnikama. Definitivno je najveci broj bio kutija za duvan, a meni pored njih sto bih mogao da izdvojim su za oko najvise zapale jos dve. Takodje porocnog sadrzaja; jedna za karte, a druga eantasticna raskosno barokna sa staklarijom za zestoka pica. Izlozba me je odusevila. Pa smo nastavili do Konaka knjeginje Ljubice, tu voli stalno da dolazim, kad smo vec bili u muzejskom raspolozenju. POSLE SMO SAMO PRESLI ULICU I SELI U ZNAK PITANJA NA PO JEDNU KAFU, u tom jos uvek ne unistenom istinskom delu starog Beograda. Dok smo pili kafu rekao sam Dekiju da napustam Sociologiju, on se zagrcnuo I sa najvecom paznjom I brigom me pogledao I rekao ma daj, ne dozvoli da ti porodicni lomovi unoste zivot. Na to am se ja grohotom nasmejao, molio ga za oprostaj sto se smejam njegovoj iskrenoj brizi, I jedva uspeo da mukazem das u mi ti lomovi I pomogli da shvatim das am na Sociologiju zalutao. On je bio blago u stanju soka, I pito pa sta ces sad. Rekao sam: jos ne znam, iako se videlo da mu takvo moje ponasenje nije jasno ipak se suzdrzao I rekao: ok. Pre zavrsetka kafe me je pitao da li bih sutra isao sa njim I jos nekim njegovim likovima na zemunsko groblje, tacnije na jevrejski deo zemunskog groblja. Odgovor je naravno bio: obavezno, kada krecemo I kako?