Ocigledno je da kao sto I primecujete Petra uopste skoro ni ne spominjem, Inace ni u normalnim okolnostima nismo bili previse prisni, on je bio ili na poslu ili sa “prijateljima”, ponekad zaista sa prijateljima, ali u vecini slucajeva ako cemo iskreno po srpski- u svaleraciji. I da se Dusan nije pojavio nista se mi ne bi vise vidjali, cak smo I jedva cekali da mama ode, pa da svako radi sta hoce, sto se sada I bukvalno desava. Inace mama se redovno javlja, naravno preko skype-a jer joj je to besplatno. I vec je upala u standardnu nordijsku kolotecinu. Sve je lepo, svi su fini… pa samo onda samoubistvo. Mislim na nordijce, ta se vala nikada nece ubiti, voli ona zivot, ali svako put sve extra, jedino joj ja strcim u zivotu, I narusavam taj sklad, I to naveliko, jer napustam faks. A da poceh sa Petrom, njemu I Mileni extra, a I meni, sad tek kad zna da nema neke obaveze prema meni, a zna da sam materijalno zbrinut, a ni ne zna da kuva, tako da o hrani ne brine, skoro ni da ne komunicirama. Naravno zato o svemu prica sa Dusanom, pa mi onda Dusan prenosi segmente Petrovog zivota, kao da zivim sa njim a ne Petrom. Ukratko- sloboda takvih razmera, da nisam ni pretpostavljao da ce me to snaci u zivotu.

Do Zemuna smo dosli busom, pa se peske popeli do groblja, slucajno smo naisli na vrlo ljubaznog grobara, koji nam je odmah pokazao gde je taj jevrejski deo groblja. Na samom pocetku jevrejskog groblja je sedala grupa momaka, ocikedno pobornika neke nonacisticke frakcije, ciji su okupljeni clanovi u okviru svog kruzoka konzumirali marihuana iliti duvali. Pogledali su nas kako nismo cigani,a I hvala bogu ne dovoljno urbani pa da izgledamo kao gay-evi, samo su skrenuli pogled sa nas I nastavili da, da upotrebim jos jedan novi izraz, da vare.  Zapanjujuce je koliko je groblje dobro ocuvano , shodno tome da je Zemun bio deo NDH, I koliko su Jevreji pre rata bili emancipovani jer je vecina spomenika ispisana cirilicnim ili latinicnim pismo, pored razume se jevrejskog teksta, pretpostavljam molitvene sadrzine. Jedino sto nedostaje ovom groblju je ono sto smo otkrili na Jevrejskom groblju preko puta Novog groblja, a to je Geniza, ako dobro pamtim, grobnica starih knjiga. Tu jevreji svoje verske knjige kad dotraju sahrane, a ne bacaju ih kao mi nase svete knjige I ione po kontejnerima, pa ih onda cigani bud zasto prodaju na Kalenicu ili Bajlonku.

Vec se smrkavalo kada smo se vracali u grad, kako sam zaboravio mobilni u sobi, kad sam stigao u stan video sam 3 propustena Dusanova poziva, a I sms sadrzine, javi se kad mozes. Javio sma se naravno. Pozvao me je da  sa njima odim na jednodnevni izlet u Bukurest u subotu, iako nikada nisam bio u Rumuniji niti me je ta zemlja ikad privlacila, pristao sam jer mi je Dusan u razgovoru pomenu neki Julius soping mol u kome ima kaze svega.  Dok smo razgovarali na fiksni, jer Dusan kao pravi posinovljeni zapadnjak, iako ima para racionalno ih trosi, za razliku od nas koji rasipamo I ono sto nemamo, dobio sam sms od Urosa, druga iz gimnazije, da svratim do njega jer mu je rodjendan. Kao fora zahvaljujemi na lepim cestitkama, a ja mu uopste ni nisam cestitao, sto je za mene uobicajena stvar, pa mi niko ne uzima za zlo, cifre bilo u vidu broja telefona, datuma, pin koda ili ikako drugacije ne pamtim , ali ama bas nikako.

Brze bolje sam navukao nesto pristojno na sebe, I poceo da tumaram po sobi u trazenju nekog poklona za Urosa, I Bogu hvala pronasao novi usb stick u obliku kockice leda koji sam I ja dobio pre nekog vremena od nekog maminog brata koji zivi u MInhenu, priznacete kao vrlo velikodusan poklon, vrednosti dva evra mozda, ali bar mi je sada posluzio super. Rodjendan klasicno smaranje, nit pijem nit duvam pa ne moram da se zavlacim po tudjim stanovima, ukratko za dzabe sam dolazio, cak sam morao I da pijem toksicnu beogradsku cesmovacu jer nicega bezalkoholnog sem ferija za pranje sudova u tecnom agregatnom stanju u tom trenutku kod Urosa na gajbi nije bilo.

Vrhunac je bio kada sam krenuo kuci I otkrio da sam zaboravio kljuc. Dosao sam do stana I zvonio na interfon ali od Petra ni glasa, onda sma ga jedno 40 puta besomucno zvao na fiksni opa na mobilni I tako u krug, ali se nije javljao. Bilo je oko pola jedan, I bio sam ljut kao osica. Tada sam tako iznerviran ne znajuci koga da cimam da prespavam kod njega, se setio da imam oca, I pozvao Dusana. Jeste kasno, al ako si otac pokazi se, nisam imao vise respekta ni za sta. Posle petog zvona se sav usplahiren javio, I pitao sta mi se dogodilo.

Ukratko, rzinom 100 na sat sam mu sve objasnio, a sevao sam kao munja, jer sam inace jako gord, I ovo me pogodilo jako, a nisam u trenutku ni posmislio das am ja kriv za sve jer sam ja taj koji je zaboravio kljuc, MEni je naravno uvek kriv neko drugi, jer me je mama naucila da sam savrsen. Dusan me je tada prvi put video ljutog, I sa razlogom se uplasio, nije ni pitao da li mi treba prevoz ili mi predlagao da uzmem taksi, vec je odmah doleteo I pokupio me. Eto kako samdrugu noc, samo sada bez tableta, znaci u polumedijskoj blokadi proveo noc kod mog oca u stanu.