Da smo se danas malo vise pogubili, i da ni na dnevnom, a kamoli na sedmicnom nivou ne funkcionisemo po nekom tacno utvrdjenom redu, toga smo svi svesni. Sam tempo zivota, prevelike obaveze, i neprestano jurcanje ne bi li nekako zaradili koji dinar vise i time ucinili ovaj sumorni zivot malo ugodnijim, su jedna u nizu stvari koja bar zenski deo populacije umnogome razlikuje od nasih baka i prabaka. U njihovo vreme je neopisiva sramota za muskarca bila da zena radi, jer je to drustvu svedocilo da je on kao glava porodice nesposoban, zaista nesposoban da sam zaradi sta kuci treba, te zena mora da radi. Danas u najboljem slucaju se od zene ocekuje da zaradi makr isto onoliko koliko i muskarac, a i sve kucne poslove koje su imale nase bake sama da zavrsi. One su cinjenica je sve te poslove radile sa mnogo vise lubavi, jer su imale imnogo vise vremena definitivno. Tako se u vreme moje prabake a i bake tacno znalokojim danm u sedmici se sta radilo. Pa eto podelicu sa vama i taj sedmicni raspored:

ponedeljak-pranje rublja, naravno "na ruke", prvo se na avliji imao skuvati cedj od pepela jasenovog drveta, pa u njemu otkuvati rublje, onda isprati, pa domacim sapunom koji se kuvao od masti i kausticne sode, sve istrljati, i dobro ispirati u najmanje tri vode, srecnije domacice su imale rucni u masinu na okretanje od dva valjka za cedjenje rublja.

utorak-peglanje, posto bi se rublje preko noci osusilo utorkom se peglalo, prve pegle na sruju su stigle negde 30-ih, ali nisu bile bas popularne, do tada su dve vrste pegli bile u upotrebi, cuvene gvozdene na zar, ojima se peglalo skoro sve, i nalik danasnjim od gvozdja koje su se grejale na sporetu, za peglanje svile i finijih materijala.

sreda-krpljenje i sivenje, krpile su se na prvom mestu carape, pa cak i svilene ibrisimom, e takvih zenskih carapa više nigde nema, tacnije kako je prababa tvrdila nema ih od pocetka drugog svetskog rata jer je tada sva svila isla za padobrane, a posle rata nije bilo vise uvoza iz engleske, vec se preslo na grilonke.

cetvrtak-kupovina, cetvrtkom se islo od pijaca, preko piljarnica, pa sve do delikatesne radnje, da se nabavi sve za sledecu sedmicu.

petak-pečenje hleba, hleb se pekao jednom sedmicno i to sa domacim kvascem tzv. kiseljak, koji bi se zamesio u cetvrtak uvece jer je narastao celu noc, a u pekarama se kupovao redeje, jer je bilo sramota da zena ne zna da umesi hleb.

subota- ciscenje. ono sto mi danas nazivamo generalka, nekada je bilo jednom sedmicno, ribao se i strugao pa voskirao parket, vetrila sva posteljina i duseci, glancao namestaj, tresli podni cilimi ...

Nedelja- a nedeljom ne daj boze da s ista radilo, taj greh nioko na sebe nije smeo tek tako da preuzme, bukvalno dan odmora. A i svaka domaciza sa bar po troje dece, uz ove sedmicne i sve dnevne obaveze, zasluzila je vala taj jedan dan da koliko toliko odmori.